HALACSYA SENDTNERI - maglajska endemicna biljka

Bosna i Hercegovina je bogata rijetkim i endemicnim vrstama, ali mnoge od njih su ugrozene, najcesce izmjenom mikroklimatskih uslova. Biodiverzitet BiH se racuna na oko 3572 vrste i poznato je da je broj ugrozenih vrsta 678 (prof. dr. Sulejman Redzic). Medju endemicne biljke spada i Halacsya sendtneri, ciji je podrucje rasprostranjenosti opcina Maglaj, gdje ju je po prvi put zabiljezio njemacki botanicar Otto Sendtneri u drugoj polovini 19. stoljeca. Clanovi ekoloske sekcije O.G. "Edhem Mulabdic" Maglaj, odlucili su da pronadju njeno staniste i utvrde brojnost populacije. U istrazivackom radu dosli su do zakljucka da se ova biljka povukla sa stanista samog grada, a ostala je u okolnim naseljima (Mosevacki siljak, Gornja Kosova). Time je zaključeno da je njen opstanak ugrožen, te je uradjena Deklaracija o zaštiti njenog staništa, kojom se  javnost upoznaje sa  problemom njenog očuvanja.

Ova biljka je medju prvim koje su opisane na tlu Bosne i Hercegovine, odnosno prije 157 godina. Ona ne samo da je prvoopisana, nego je i subendemna vrsta Bosne i Hercegovione i egzistira samo na prostoru Maglaja. Staniste joj je izraziti serpetinofit. Raste na otvorenim serpetinskim kamenjarima medju kamenitim blokovima u rasponu od 190 do 1500 m nadmorske visine. Karakteristicna vrsta asocijacije Carex humilis-Halacsya sendtneri Krause & Ludwig i Halacsyo-seslerietum rigadea Ritter-Studenticka.

U prvoj polovini 19. stoljeca njemacki botanicar Otto Sendtner posjetio je prostore Bosne i Hercegovine u cilju prikupljnja materijala. Prolazeci dolinom rijeke Bosne 24. aprila 1847. godine na lokalitetu ispod Mosevackog siljka, sjeverno od Maglaja, skupio je izmedju ostalih biljaka i primjerke jedne rijetke njemu nepoznate biljke. Bila je to Halacsya sendtneri. Ime rodu je dato u cast austrijskog botanicara madjarskog porijekla Eugena halacsya (1842-1913), a ime vrste prema pronalazacu. Zbog toga je njeno validno znanstveno ime danas HALACSYA SENDTNERI (BOISS) DOERFLER, a u literaturi postoji dodatak da narod u okolini Maglaja, takson Halacsya sendtneri naziva ZVORIC.

Duplikati Sendtnerove zbirke kao dokazni materijal, nalazi u botanickom muzeju u Minhenu. Zahvaljujuci naucnoj saradnji K.Malay-a, kustosa – botanicara, i u herbarij Zemaljskog muzeja u Sarajevu dospjeli su pored ostalih i prvi primjerci taksona Halacsya sendtneri sa prvoga nalazista kod Maglaja.

Halacsya je visegodisnja busenasta biljka, sa jakim i dugim korjenovim sistemom. Stabljike su ustajuce, jednostavne, pokrivene prileglim cekinjastim dlacicama, zavrsavaju se terminalnim prostim uvojkom. Listovi jednostavni, cjelovitog ruba, na osnovi biljke linearno lancetasti, stabaoni listovi znatno manji, naizmjenicni, obrasli cekinjastim dlacicama. Cvjetovi dvospolni, ponesto zigomorfni, imaju dvostruko ocvijece, sastavljeno iz casice i krunice. Casica se sastoji iz 5 lapova koji su medjusobno srasli. Krunica zlatnozuta, ljevtastog oblika, sulaticna, po obodu peterokrpasta, bez ljuspi u zdrijelu. Ima 5 prasnika, koji su prirasli za cijev krunice. Antene su usiljene, na obodu trepicave. Tucak ima po jedan sjemeni zametak. Plod je suhi kalavac, koji se u suhom stanju raspada u cetiri plodica koji su trouglastojajasti. U doba cvjetanja daje sivo-crnim serpetinskim stijenama i kamenjarima neobicno lijep izgled.