Historija Maglaja

Prvi pisani trag o pominjanju imena Maglaja nalazimo u povelji sto ju je ugarsko-hrvatski kralj Sigismund izdao 16. septembra 1408. godine "Sub castro nostro Maglay", sto ce reci, "Pod nasom tvrdjavom Maglaj". (vjerovatno na povratku sa vojne protiv Tvrtka II ). Grad je vjerovatno zauzela ugarska vojska u toku rata koji pada u prvu polovinu 1408. a koji je za Bosance zavrsio katastrofalno. Tom prilikom je Sigismund dao pogubiti preko stotinu bosanskih plemica i velikasa.
Medjutim, na grad Maglaj indirektno se odnosi i nesto raniji pisani podatak iz povelje Stjepana Ostoje Dubrovcanima od 31. januara 1399. godine Va slavnoj vojsci va Lisnici gdje se pretpostavlja da je on sa svojom vojskom bio ulogoren u danasnjoj Lijesnici, nadomak Maglaja. Znamo da je jos u oktobru 1398. Sigismundova vojska ratovala u Usori i da joj se suprotstavljao sam kralj Ostoja sa brojnim velikasima. Ostoja je ostao u Usori sve do kraja januara 1399, zapravo na Lijesnici, koja utjece u Bosnu 1 km uzvodno od Maglaja, ocito opsjedajuci maglajski kasrum, koji je tada bio u rukama ugarskih vojnika.

Maglaj kroz vrijeme:

Neolit i rimski period

Podrucje maglajske opcine bilo je naseljeno još u prahistorijsko doba. Nalazi iz ovog perioda locirani su kod Novog Sehera na lokalitetima Kraljevina i Kraljicino guvno, koji pripadaju mladjem kamenom dobu, neolitu i to butmirskoj kulturi. Nadjene su strelice strugalice, pile, svrdla, sjekire, dlijeta i keramicko posudje. Drugo znacajnije nalaziste iz ovog perioda je na lokalitetu Custusa. Ocito je, obzirom na povoljne mogucnosti da je u to doba posebno u dolini Bosne postojalo još pokoje naselje.
Na maglajskom podrucju bilo je i nekoliko prahistorijskih i rimskih utvrdjenja. Gradina U selu Bakotic, tipski najizrazajniji primjerak utvrdjenog prahistorijskog naselja smjestenog na posljednjim obroncima planine Ozren iznad desne obale rijeke Bosne. Dva susjedna naselja, Gradac u Krsnom Polju i Gradac u naselju Strajiste izgledaju kao satelitska utvrdjenja u odnosu na ovu gradinu. Smjestena na visoravni imala su dobar uvid i kontrolu kretanja putnim pravcima u dolini rijeke Bosne. Dublje u planini Ozren jos jedno utvrdjenje je pronadjeno na podrucju sela Donji Rakovac, Grad u zaseoku Bozic.
Gradina u selu Ošve pripada visiji na lijevoj obali Bosne. Osim gradinskog polozaja koji je ocit u reljefu, donedavno su postojali i fragmenti keramike na jugozapadnoj i juznoj strani uzvisenja.
Gradac u selu Kosova pripada istoj visiji kao i gradina u selu Osve. Njegovo nastajanje u prahistorijskom dobu potvrdjuju fragmenti nadjene keramike iz bronzanog doba, a i trajanje u rimskom periodu na sto ukazuju nalazi cigle iz tog vremena. S druge strane rijeke Bosne, na istaknutom, za odbranu pogodnom polozaju, u selu Paklenica jos je jedna gradina. Iz rimskog perioda pronadjen je lijep primjerak novca s podrucja Kosove i Sahin Kamena, kao i bakrenog novca na njivama Gromile i Crkviste kod Novog Sehera.
Ostaci putnog pravca Osve-Ravna-Kosova takodjer su iz rimskog perioda.

Srednji vijek

Nalazi iz srednjeg vijeka ukazuju na znatnu naseljenost ovog podrucja u to doba sto potvrdjuje 100 pronadjenih stecaka u 9 naselja i 17 nekropola, a koji su danas nazalost većim dijelom totalno devastirani.
Maglajska tvrdjava je takodjer iz ovog perioda a nastala je najkasnije u 14 vijeku. Bio je to pravi srednjovjekovni burg (utvrdjen stan feudalaca) sazidan na dominantnom polozaju, na visokoj stjeni koja se strmo rusi prema koritu Bosne. Smjesten na topografski snaznoj tacki i srastao sa terenom, prirodno zasticen , visokih bedema i jos visljih kula grad je u vrijeme svog najveceg procvata pruzao relativno snaznu zastitu svojim gospodarima i braniteljima.

Osmanski period

Turci su se prvi put pojavili u Usori 1415. godine kao saveznici Bosanaca protiv Ugara. Ponovo se pojavljuju u Usori 1426. godine ali ovaj puta kao osvajaci, Maglaj osvajaju tek 50 godina kasnije. U turskim izvorima XV stoljeca Maglaj se prvi puta spominje tek u defteruiz 1485, kao mahija grada Maglaja, a istovremeno se spominje i selo Maglaj sa 32 porodice.

Veziri:

Ibrahim pasa:
Tokom XVI, XVII i XVIII stoljeca znacajnu ulogu u turskoj carevini imali su pojedinci iz ovih krajeva ukupno njih osmorica, pocevsi od Velikog Vezira Ibrahim-pase Novoseherlije za koga kazu da je bio veliki vojskovodja pjesnicke duse koji je 1599. godine na putu za Madjarsku prolazeci kroz Slavoniju na domak Bosne izrekao ove stihove:

Bosno,Bosno diko moja
Kunem ti se svojom casti
Sladja su mi njedra tvoja
Vec sve druge zemne slasti
Nek mi niko ne zavidi
Sto te ljubim zarko toli
Ah, ja s tobom cutim samo
Sve radosti i sve boli

Murtezan-pasa Novoseherlija:

Ostao je zapamcen i budimski vezir Murtezan-pasa Novoseherlija kao pasa koji udaje i ženi. Pjesnik Muhamed Nerkezi 1629. godine je zapisao:
Ovaj vrli pasa nastojao je posto poto umnoziti zivalj Bosne.Tu svoju misao provodio je ovako: Gdje bi cuo da ima cura ili udovica neudata, odmah bi joj, ako je siromasna bila, dao nesto miraza i nasao musteriju da se uda. Tako je okupio na hiljade brakova i time ucinio veliku korist domovini.

Austro-Ugarska

Austro-ugarske trupe okupirale su Bosnu i Hercegovinu 1878. godine, a 3. augusta VII husarska regimenta upala je u zasjedu kod Maglaja izgubivsi 46 vojnika. O tom dogadjaju svjedoci i spomenik koji su Austrijanci podigli na obali rijeke Bosne. Novi gospodari donijese i novi nacin zivota. 24. marta 1879 u Maglaj stize "vatrenjača" ( voz ) uz gromoglasnu topovsku slavu s tvrdjave.

Nakon Austro-Ugarske

Dodje prvi svjetski rat, ode Austro - Ugarska, dodje Kraljevina SHS dodje i prodje, a Maglaj osta uglavnom na desnoj i ponekom kucom na lijevoj obali Bosne. Tek nakon drugog svjetskog rata poce da se uzurbano dize novi dio grada na lijevoj obali rijeke Bosne, a posebno od 1952. kada je zapocela izgradnja Natron-a, tvornice papira, koja je sa svojom redovnom proizvodnjom krenula u novembru 1956. godine. Fabrika se razvijala u vise faza neprestano povecavajuci fizicki obim proizvodnje: sulfatna celuloza, natron papir, natron vrece, karton, kartonska ambalaza i papirna ambalaza. Pred rat je zaposljavala oko 5700 radnika. S "Natronkom" je rastao i grad. Nicali su mnogi stambeni i komunalni objekti. Privredni razvoj i drustveni zivot su se zahuktali. U Maglaj stize sedam koncertnih klavira, osniva se amatersko i lutkarsko pozoriste, zatim kulturno-umjetnicka drustva, pa orkestar limene glazbe, tamburaski i mandolinski orkestar, muzicka skola. Nice nova sportska dvorana, banka, posta, osnovna i srednja skola, djecji vrtic itd.
A onda opet rat. Pucanj u tijelo, pucanj u dusu, pucanj u grad. Ratni vihor zakovitla svoje crne oblake i nad ovim gradom i ostavi iza sebe rane na dusi, rane na tijelu, rane na gradu.

A zivot tece dalje kao i ova rijeka ispod mosta...

Legende o Maglaju:

Legenda o imenu Maglaj

Maglaj na Bosni zvao se nekad po narodnom pricanju Straza, a to je bilo u vrijeme kad je grad Tesanj bio glavni grad Banovine Usore. U to doba bila je Straza veoma neznatno mjestance s malom tvrdjavom koja je bila gradu Tesnju predstraza s jugoistocne strane. Kako je Straza dobila svoje danasnje ime Maglaj, pripovjedaju stari ljudi ovu pricu:
Strazani cesto zadirkivase u Gracanlije, pa kod svake prilike s njima sale zbijali. Jedan ce Gracanlija za odmazdu Strazanima: "Vas grad Straza postoji doduse po milosti sultanovoj, no ipak ne imate u njem nista drugo vec samu maglu. Vi mislite da je magla pamuk, pa skacete s vaseg grada u nju, ali se nijedan ne vraca. Vi ste prave maglajlije," sto odatle, vele dobi Maglaj svoje ime. Jos i danas cuje se u narodu kada neko na srecu kakav posao ide: "Skaces ko Maglajlija u maglu".
(Hefele " Vienac " 1887)

Druga legenda koju je zapisao Behrudin Mezildzic kazuje da je tu negdje na obali Bosne bilo nekad maleno naselje, te da mu se ni ime nije sacuvalo. Usred toga mjesta dizao se i granao veliki dub-hrast. U to vrijeme pala je nad rijekom takva magla da se ni prst pred okom nije vidio. Kad se magla digla, duba nigdje nije bilo. Svi su se cudili i o tome prepricavali. "Magla izvalila dub, magla izvalila dub." I od te magle nastade Maglaj.

Legenda o Kraljici

Nekada je ovuda putovala bosanska kraljica sa svojom svitom. Na jednom brdu zanoci i tu rodi dva sina bliznaca, a potom dogadjaju narod prozva brdo Blizna. Na svom daljem putovanju pomenuta kraljica se odmarala u planini Ozren pored izvora. Tu se napi bistre i hladne vode i mjesto osta Kraljevac, a vrh planine Ozren preko kojeg kroci , po njoj se nazva Kraljica.

maglaj.co.ba (2004 - 2010)